Športski ples je ples koji je "standardiziran", u smislu da ima svoja pravila o natjecanjima, plesovima, kostimima, sucima i sl., te da nije (kao u svakom drugom športu) dozvoljena prevelika improvizacija. Za športski ples možemo reći da je natjecateljski dvoranski ples. To je jedan od najljepših dvoranskih športova, u kojem nalazimo i umjetnost, i šport, i zabavu. Športski ples je na popisu športova Svjetskih igara (en. World Games), odnosno pod okriljem Međunarodne udruge Svjetskih igara, koju podržava Međunarodni olimpijski odbor.

Dvije su vrste športskog plesa: latinsko-američki (LA) i standardni (ST) plesovi. Međusobno se ove vrste dosta razlikuju, iako imaju sličnosti, a u prošlosti su neki smatrani ovim drugim i obrnuto, jer se ples stalno mijenja i razvija. Ukupno je deset športskih plesova, od čega pet latinsko-američkih i pet standardnih. Natjecatelji se još natječu i u trećoj disciplini - kombinaciji 10 športskih plesova.

Latinsko-američki plesovi su: samba, cha-cha, rumba, paso doble i jive.

Standardni plesovi su: engleski valcer, tango, bečki valcer, slowfox (spori foxtrot) i quickstep (brzi foxtrot).

Sukladno pravilima Međunarodne športsko-plesne fedracije (IDSF) natjecatelji su razvrstani u 7 starosnih kategorija:    

Sukladno Natjecateljskom propisniku Hrvatskog športskog plesnog saveza športski plesni parovi se natječu u 7 kvalitativnih razreda:

Športski plesni suci ocijenjuju natjecatelj, športske plesne parove putem sudačkih listića (u današnje vrijeme sudačke listiće su zamijenili Pocket PC-i), a konačni poredak dobivamo primjenjujući "skating" sustava ocijenjivanja.

Prilikom ocijenjivanja suci posebnu pozornost posvećuju: ritmu, stavu tijela, linijama, držanju, ravnoteži, zajedništvu, glazbenoj interpretaciji, prezentaciji, snazi, akciji stopala, gibanju po plesištu i općem dojmu kojeg športski plesni par ostavlja.

S obzirom da je mišljenje suca o športskom plesnom paru kojeg ocijenjuje subjektivno mišljenje, a kako bi se izbjegla izjednačenost ocjena, na natjecanjima uvijek imamo neparan broj sudaca i to minimalno 3, a maksimalno 13 športskih plesnih sudaca.

Da bi neka osoba mogla postati sudac športskog plesa mora steći barem jednu od dvije plesne licence: ISTD (Imperial Socitey of Teachers of Dancing) ili IDTA (International Dance Teachers Association) i mora udovoljiti kriterijima koje propisuje nacionalni športski plesni savez, u ovom slučaju Hrvatski športski plesni savez.

U Republici Hrvatskoj vrstu i način organizacije športskog plesnog natjecanja određuje Natjecateljski propisnik.

Najčešća vrsta natjecanja koja se organizira su BODOVNI TURNIRI (HŠPS BT) u standardnim i latinsko-američkim plesovima. Na tim natjecanjima športski plesni parovi skupljaju bodove koji se upisuju u bodovnu listu i omogućuju športskom plesnom paru prelazak u viši kvalitativni razred.

Najznačajnija natjecanja koja se organiziraju su PRVENSTVA RH u standardnim, latinsko-američkim i kombinaciji 10 športskih plesova. Na tim natjecanjima športski plesni parovi (oni najbolji) stječu pravo predstavljanja RH na Svjetskim i Europskim prvenstvima i kupovima, te kao takvi postaju članovima reprezentacije.

Od ostalih natjecanja treba istaknuti MEĐUNARODNA NATJECANJA koja se najčešće organiziraju pod okriljem Međunarodne športsko-plesne federacije (IDSF natjecanja). Na tim natjecanjima hrvatski športski plesni parovi imaju priliku natjecati se protiv ponajboljih svjetskih plesnih parova, a ta natjecanja uvelike doprinose ugledu HŠPS-a i kluba-organizatoria u svjetskim razmjerima.